Sjećate se onog vremena kad ste birali svoje štene? Pa ste primijetili te oke, ugledate ga onako medenog? Tada ste tome stvorenju centar svijeta. Štenci su zabavni, trče za vama, preslatki su. Preslatki su kad vas grickaju, kad padaju, kad se prevrću. Preslatki su i kad vam cipele pojedu. Jednostavno štenci su uvijek slatki.
Ali odjednom to nježno grickasto štene NESTANE! Da, i vlasnici se jadni nađu u neredu. Naime, kad to štene navrši svojih 20 tjedana, period malih zubića se završava i rastu pravi zubi, štene više nije štene. Njegovo ponašanje postaje ludo. Van kontrole. Tu su razne distrakcije s kojima se većina vlasnika jednostavno ne može mjeriti. Nema više onog bebača koji vas prati na sve strane, traži vas gdje god zamaknete. Obično vlasnicima koji mi dođu s jako velikim entuzijazmom nikad nemam srca to kvariti i kazati da će to štene jednog dana postati ADOLESCENT! Ne mogu jer ih vidim onako ozarene pa se mislim „ma nek ljudi uživaju“ jer vjerovali ili ne to vrijeme dolazi iako vi do 4.mjeseca završite s tim štenetom sve škole poslušnosti. Da, ti dani dolaze.
Nemojte me krivo shvatiti, rad sa štenetom je jako bitan, čak više za vlasnike jer će steći radne navike kao i pas naravno. Rad je jako bitan jer kad pas uđe u period adolescencije ne treba vam na cijelo to ludilo da pas ima i dodatne strahove od prometa, zvukova, ljudi…
Kad god radim s vlasnicima koji su već odrađivali školice i treninge sa svojim štenetom naša suradnja bude puno ugodnija odnosno samim vlasnicima i psima je jednostavnije nego vlasnicima koji nisu nikad ništa radili sa psom. Jer ti vlasnici na cijelo to ludilo svoga psa tek moraju naučiti princip rada. A to zna biti vrlo frustrirajuće.
Adolescenti su kao šta sam već rekla većini vlasnika too much. Nazivi koje čujem, naravno iz dragosti, su obično Tasmanijske zvijeri. I nisu daleko.
Period svima ni malo drag počinje s 18 mj i traje do nekih 24mj. To je ono vrijeme kad vi psa dozivate a on ima hrpu drugih stvari za odraditi prije nego se odazove na vaš poziv.
Pas se mijenja psihički i fizički. Vole širit vidike. Traži zabavu, sve šta ih podiže. Naime,doslovno im mozak traži dopamin jer dopamin je hormon sreće. Dakle, puno toga se događa u tijelu i mozgu vašeg psa u vrijeme puberteta.
Ovo je period kad su osjetljivi na strah, te ako ih nešto dovoljno jako prepadne postoje velike šanse da to ostane dosta dugo problem.
Adolescenti su zbrčkani. Ništa novo, isto je i kod ljudi. Ono šta vlasnik treba naučiti razlikovati je moment kad je pas u stanju nešto naučiti a kad nije. Kad je pas u zoni učenja. Ajmo to nazvati „IN LEARNING ZONE“, I „OUT OF LEARNING ZONE“. Kad je pas van zone učenja to vam izgleda nešto kao kad zamolite osobu do sebe koja recimo gleda tv da vam doda novine. Osoba vam doda knjigu. Vi ponovite da želite novine a ta osoba vam doda snop papira. Dakle osoba je nešto načula i da treba nešto dodati i čuje da vi nešto tražite ali je zapravo odsutna. Često će vam pas adolescent biti u takvom stanju. Jer ih sve zanima, samo vi ne. Osim kad naučite koji je to trenutak da je pas u mogućnosti učiti.
Pas koji je spreman učiti bit će brz, točan, zainteresiran, voljan je učiti. Za razliku od onog koji je van zone učenja. Takav pas obično sporo reagira, radi pauze, odsutan je, nešto baš kao da govorite zidu, zvjerka okolo, teško uči. Ovo nije dobar trenutak za učiti psa bilo šta. Zaustavite treniranje. Razmislite jeste li vi možda prebrzi, dali ima previše distrakcija, ne pričajte previše sa psom! Nekim psima treba više vremena da procesuiraju šta tražite od njih. Tražite jednostavnije stvari od psa. Forsiranjem ovakvog treninga stvarate loš odnos. Dakle, stopirajte trening i prebacite se na menadžment ako je potreban u određenoj situaciji.
Nikad u treningu ne prelazite čašu! Zaustavite se na vrijeme.
Psu dajte jednostavne signale.
Pas će napraviti pogled „Zašto da napravim to šta me tražiš?“
A vi ćete psu objasniti „Jer će ti se isplatiti sa super finom hranom „ Naravno ne tako šta ćete mu kazati riječima već djelima i jasnim signalom.
Vrlo jednostavan primjer koji prečesto viđam je osnovna vježba za sjedni.
Čovjek: „sjedi“
Pas gleda:..
Čovjek „sjedni, sjedi, sjedi, sjedi…“
Šta se ovdje događa? Čovjek zahtjeva od psa nešto i misli da ponavljajući signali pomažu. Zapravo odmažu. Često bude „sjedi sjedi sjedi…hajde sjedi i dobit ćeš hranu“
Pas ne razumije riječi pas razumije znakove, gestikulaciju.
Ispravno bi bilo
Čovjek s hranom u ruci daje signal psu da sjedne, polako govori sjedni. Iako najispravnije je davati signal tek kad pas nauči pokret rukom. Kad pas sjedne stiže hrana u njuškicu. Lijepo polako, dok je guza na podu cijelo vrijeme. Ne davati tako da pas mora dignuti guzu jer onda uči da je sjedni i op! Znači jasna komunikacija između vlasnika i psa.
Neki će biti „zahtjevniji“ te ta super hrana neće biti dovoljna. Tada razmislite šta još može biti nagrada? Malo trčanja, više njuškanja, neka finija hrana od te koju trenutno nudite.
Ono šta morate shvatiti je da adolescenti nisu tvrdoglavi. Ako pas ne surađuje sigurno postoji razlog. Tu dolazimo do klasičnih „ne pristojnih ponašanja“ vučenje na uzici, pas ne surađuje, preburne reakcije… Za većinu ovih ponašanja postoje odgovori samo ih vlasnici ne znaju pročitati. Razloga može biti milijun. Može biti strah, možda jednostavno ne zna kako da učini nešto šta ga tražimo. Ovo su sve problemi adolescencije. Ova ponašanja vlasnik treba poboljšati tako da razumije svojeg psa te da ga nauči kako i šta. Nikako korigiranjem.
Često čujem vlasnike kako govore „zna on da to ne smije“ ili „zna on šta mu je činiti“ jer su ti psi kao štenci par puta učinili stvar kako treba samo šta je problem šta tada pojma nisu imali da je to šta su učinili dobro iz tog razloga. Zapravo im nije objašnjeno tako da i oni razumiju. Ne, nećemo lajati već ćemo psa nagraditi. Da bi neko ponašanje preusmjerili potrebno ga je nagrađivati u datom trenutku. U većini situacija je to hrana, može i igra. Tako psu pokazujemo da je nešto dobro odrađeno. Stoga, većina pasa ako ih se nije na pravilan način učilo za vrijeme štenećeg perioda neće ubrati šta on treba učiniti u toj situaciji 5 mjeseci nakon.
Još jedna jako bitna stvar dok trenirate psa, pogotovo adolescenta je da mu pružite odmor. Štene kad s njim radite će jednostavno počet padat, neki će se skupiti spavati. Adolescent neće. Oni su puni energije koje se samo puni i treba im pokazati da je odmor obavezan. Moraju s odmoriti. Trebaju puno više sna. Ako vam se pas izmori može doći do frustracije. Neki pubertetlije imaju ogromnih problema sa smirenjem jer ih vlasnici preforsiraju.
U treningu pasa nema točnog odgovora, sve je individualno, pogotovo s adolescentima. Oni jednostavno ne razmišljaju. No ako radite na ispravan način tada ste definitivno na pravome putu. Budite dosljedni. Budite jasni. Naučite psa da ostane u zoni učenja. Ne dopustite da pas pogađa šta želite od njega. U to me je ključ 😉
21
ožu