ANKSIOZNOST KOD PASA
Anksioznost je konstantno iščekivanje nečeg lošeg. Razlika između anksioznosti i straha je to što je strah trenutan i nastupi zbog nečega, dok je kod anksioznosti pas u stalnom grču da će se to nešto dogoditi. Primjerice, pas može biti anksiozan zbog toga što će vlasnik otići iz kuće ili jer će puknuti petarda. Pas je, u tom iščekivanju, stalno napet, nelagodno se osjeća, nemiran je. Mnogi su problemi u ponašanju pasa zapravo povezani s anksioznošću. Agresija i reakativnost, naprimjer. To nas ne bi trebalo čuditi. Pas koji je stalno napet i na oprezu, a kojem ne olakšavamo to stanje, postane razdražljiv pa onda tako reagira i na okolinu. Neki anksiozni psi će se skupiti i ,,smrznuti”, ukočiti. Ljudi jako često misle da će takvo stanje proći samo od sebe ili, pak, smatraju da je pas jednostavno dobar. A pas ,,umire” u sebi. Na ovakvu se situaciju nesvjesno veže i drugi problem – takozvano preplavljivanje. To je situacija kad se psa preplavljuje emocijama i pušta ga se da se nosi s njima kako zna. To većinom završi loše jer se pas,,zatvori” i odustane od bilo kakve borbe s tim problemom (shutting down) ili postane agresivan, reaktivan. Preplavljivanje je nesvjesno jer, kao šta sam rekla, jako puno ljudi ne vidi znakove kod psa, a ako ih i vide, prepisuju ih ,,glumi”, ,,drami”. To je jako pogrešno tumačenje njihovog ponašanja jer psi ne glume, ali to sad nije tema. Simptomi anksioznosti su cviljenje, lajanje, zavijanje, nedostatak fokusa. Kod jačih slučajeva, simptomi mogu biti i uništavanje interijera ili boksa (ako je pas u njemu zatvoren, može doći do ozbiljnih ozljeda), obavljanje nužde po kući, hiperventilacija (koja je posljedica velikog uzbuđenja). Anksiozni psi su stalno u stresu, što onda jako loše utječe na na njihov imunitet i opće stanje organizma. Zašto? Oporavak od stresa može trajati i do 72 sata. Pas koji je anksiozan se gotovo nikad ne oporavlja od ovog stanja. Treba obratiti pažnju na znakove i pomoći psu na način da ga izvedemo iz takvih situacija.
Jako je bitno ovakvim psima omogućiti da se, barem kod kuće, koliko-toliko osjećaju opušteno i smireno. Tu je od velikog značaja menandžment.
Naprimjer, anksiozni psi znaju biti osjetljivi na zvukove. Tada psu možete pustiti kompilaciju umirujućih pjesama (dokazano je da klasična glazba i lagani reggae djeluju umirujuće).
Također, tu su i vizualni okidači; kad pas reagira na pojavu drugih pasa, automobila, ljudi koji prolaze oko kuće i slično. Takvom psu možete olakšati na način da ga naučite na kućni boks, ali tako da on shvati da mu je to sigurno mijesto i da se tu može opustiti. Možete zaljepiti foliju preko prozora, ima raznih dezena s kojima ćete i vi i vaš pas zadovoljni.
Postoje i alternative, kao šta su biljni preparati, masaže, thunder shirt,… A možete i kod kvalitetnog veterinara zatražiti da mu prepiše nešto za smirenje.
Često je problem s anksioznim psima izaći u šetnju jer im sve predstavlja prijetnju. Dobro je izbjegavati duže šetnje tijekom dana, koliko god je moguće. U duže šetnje psa možete izvoditi u ranim jutarnjim ili kasnim večernjim satima. Ono što je jako dobra zamjena za duge šetnje su razne kućne animacije i zanimacije, kao što su njuškarenje, problem solving games, trikovi. Psi s problemom budu jako zainteresirani za ovakve stvari i jako su uspješni u njima baš zato što im to s vremenom postane ispušni ventil. Jako je dobro nakon neke šetnje psu dati kost (sirove kosti su poželjne) ili punjeni Kong da žvače. To psima pomaže jer ih smiruje te proizvodi dopamin, hormon sreće
Sve su ovo samo ,,pomoćnici“ – pomažu nam dok sa psom radimo da bismo mu olakšali život. Bez rada, oslanjajući se na menadžment, nećete puno postići.
Ono šta je ovdje jako bitno je da i sam vlasnik mora biti opušten. Vjerujte mi, znam koliko je to teško. Znam kako je kad vas preplavi taj osjećaj bespomoćnosti i panike. Kad pas reagira, a vi se gubite… Ja ću vam pokušati pomoći s par vježbi za vas i vašeg psa.
Prije svega, bitno je da u šetnje ne idete u grču. Pas to osjeća i od samog početka šetnje će očekivati potencijalnu prijetnju. Drugo, jako je bitno da vas pas vidi kao sigurnost. Da bi vas tako doživljavao, prvo se morate opustiti, a onda stvoriti kontakt s njim. Psi, a pogotovo oni anksiozni i nesigurni, izbjegavaju kontakt očima jer to često predstavlja problem, prijetnju u njihovom svijetu. Ne možete, stoga, od takvog psa očekivati da će vas pogledati duže od sekunde. Ali, i to je početak. Kad sa psom jednom uspostavite kontakt, šetnje će vam biti puno lakše jer će pas od vas tražiti potvrdu što napraviti i kako. To je jako bitan trenutak jer pas, umjesto da odreagira, pogleda vas i traži uputu. Za početak ćete uspostavljanje kontakta, odnosno fokus, postići kod kuće; na mirnom mjestu, zabavnim vježbama i s puno poslastica i igre. Hrana je najveći motivator. Nekim psima je jako potreban i ljudski dodir te oni mogu i na taj način postići puno. No, takvi psi su rijetkost.
Jedna od vježbi je da psa nagrađujete samo zato što je u vašoj blizini. Naravno da je to psu najdraža vježba jer je kraj osobe koju obožava, a još dobije i za papati. Divotica. Na to možete gledati kao na nekakav uvod i zagrijavanje. Poanta je da mu pokažete da ste vi nešto super. Naravno da vi i ja znamo da ste super i da biste za svog psa učinili apsolutno sve, ali to treba pokazati njemu, pogotovo kad se vani suoči sa svojim najvećim strahovima.
Druga vježba je na podu. Fino se smjestite sa svojim psom. Uzmite hranu u jednu šaku, a u drugu uzmite komadić i držite je u razini očiju. Zovite psa. Ako vas ne doživljava, stavite mu hranu na njuškicu i navodite ga prema svojim očima. Kad vas pogleda, odmah mu dajte hranu iz ruke koja je u razini očiju. Ovu vježbu ponavljajte sve dok ne pogleda ravno u vas svaki put. Ne produljujte vrijeme nagrade, odnosno ne kasnite s nagrađivanjem; nagradite psa u roku od 3 sekunde. Kod ovakvih pasa jako je bitno samopouzdanje; ako ga ne nagradite odmah, može početi sumnjati u ono šta radite i sve će vam se srušiti, pa čak i pogoršati.
U trećoj vježbi su obje ruke na podu i u šakama je hrana. Jedna ruka služi kao distrakcija, a kad vas pas pogleda – nagradite ga hranom iz druge ruke. U naprednoj verziji ove vježbe jednom rukom mašete, a pas stalno gleda u vas. Ova vježba je odlična za potvrđivanje kontakta. Na nju prijeđite onda kad ste 100% sigurni da je pas prethodnu savršeno savladao. U suprotnom ga možete zbuniti.
Nakon što ste do savršenstva doveli ostvarivanje kontakta kod kuće, treba preći na generaliziranje – prenošenje kontakta na ostala mjesta van kuće (gdje će vam kontakt biti od koristi). Vježbe se u početku rade na mirnijim mjestima pa polako prelazite na veće distrakcije, udaljenosti i duže vremenske periode (3d-distraction, duration, distance). Ove vježbe su potrebne i vama i psu. Pas će se naučiti koncetrirati onda kad mu je to potrebno, a vi ćete dobiti šansu da psu signalizirate što od njega dalje želite. Što bolje savladate kontakt kod kuće, to ćete biti sigurniji u vanjskom svijetu. Nemojte samo gledati psa, gledajte i sebe i koliko ste dobro savladali kontakt, jer vani distrakcije ne postoje samo psu, već postoje i vama. Jednom kad postignete redoviti kontakt sa psom, možete ići korak dalje. Recimo, kad vam ususret dolazi prijetnja (pas, čovjek, dijete, prometalo…) i pas vas pogleda, tada možete krenuti u drugom smjeru. Neki put će biti potrebno vratiti se odakle ste stigli ili napraviti što veći luk od okidača (psi cijene svoj osobni prostor, a anksioznim je psima osobni prostor poprilično velik). U momentu kad pas krene za vama, daje te mu signal ,,idemooo”, obavezno ga nagradite i nastavite dalje dok prijetnja ne prođe. Sve ovo možete raditi sami, ali bilo bi jako dobro da se obratite stručnjaku koji bi upoznao i vas i psa te vam dao par savjeta. Uvijek je bolje kad vas netko stručan sa strane gleda.
Nadalje, postoje i vježbe disanja. One mogu jako puno pomoći i vama i psu, ukoliko se izvode pravilno.
Duboko disanje. Dijafragmalno disanje. Ovakvo disanje omogućava potpunu izmjenu kisika i ugljičnog dioksida. Smiruje otkucaje srce te stabilizira krvni tlak. To, pak, znači da možete dobro zaključiti što napraviti i kako.
Ono što je odlično je da možete i psa naučiti da se smiri i duboko udahne!
Da bi pas naučio duboko udahnuti potreban je fokus, odnosno kontakt s vama,bar na 5 sekunda. Zatim markiramo njegov duboki udah. Ako imate problem s postizanjem dubokog daha, možete držati u ruci komad ekstra mirisne hrane. Držite ga u zatvorenoj šaci s blago raširenim prstima, da ga pas može namirisati, ali ne i uzesti – tada udahne duboko jer pokušava šta bolje pomirisati hranu. Vidjet ćete kako se nosnice prošire; tada dajemo signal i otvorimo ruku da uzme hranu. Signal treba biti kratak i jasan, kao npr. ,,diši” ili ,,smiri”, a možete psu i vizualno pokazati što da radi. Psi odlično uče pomoću vizualnih signala.
Nadam se da sam vam barem malo pomogla s ovim problemom. Ako smatrate da imate anksioznog psa, moja topla preporuka je da se obratite stručnjaku. Jako je bitno da se na vrijeme počnete raditi sa psom. U suprotnom će se stanje pogoršati, to vam mogu garantirati.