Postoji li išta ugodnije od zavlačenja u toplu dekicu s dobrom knjigom ili zabavnim filmom? Dok vani pada kiša? E pa tako se ja osjećam oko seniora. Mislim da se svi tako osjećamo u njihovoj blizini. Kad dotapkaju do nas, polože glavu na nas, zabrundaju s ugodom. Da to su seniori. Easy going bića s kojima je pravi gušt sjest na klupicu I u miru popit kavu, a to biće leži na travi pokriveno suncem I njuškom koja vrti po zraku.
Nažalost kao ljude njih također prate staračke bolesti. Od bolnih kostiju preko problema s pamćenjem, ili svima poznata demencija. Malo bi se dotakla te grozne bolesti jer nažalost nismo svi svjesni da prati našeg psa a kamo li kada se pojavila. Nekako svi veselimo svojoj prinovi koja će veselo utrčati u naš dom I nitko zapravo ne razmišlja o njihovoj starosti. Sve dok ne pokuca na vrata. Demencija je nažalost česta pojava u naših
seniora. Imala sam priliku je upoznati preko svojeg prvog psa Terija. Također sam imala priliku I raditi s par pasa kojima je dijagnosticirana demencija. Nažalost ona se ušulja jako tiho. Nismo je uopće svjesni jer to ne budu veliki indikatori. Često pomislimo da nas pas “zeza.
Teri je doživio 18 godina od toga fantastičnih 17 godina. Zadnja godina je bila ta kad su problemi krenuli. Ujutro bi se probudio I dobrih 5-10 min bi sjedio I piljio u zid, nama okrenut leđima. Često bi pogriješio vrata od neke sobe. Šetao I bi onda bi samo stao na sredinu sobe ili hodnika, totalno
pogubljen. Sjećam se na samom početku, tada ništa nisam o psima znala a pogotovo ne o demenciji. Nisam bila još upoznata ni s demencijom kod ljudi. Sjećam se da je tražio da ga izvedem usred noći, I naravno onako grintava sam ga izvela. On je samo stajao, ništa nije radio. Stajao, nit njuškao nitI išta. Poludjela sam na njega tada, baš jesam. I sjećam se u tom trenutku kad me pogledao preplašeno, tada sam shvatila da je on totalno pogubljen. Tu negdje su bili začeci. Ono što je kod demencije interesantno što kad se prvi znak pojavi sljedeći dolazi tek nakon par mjeseci I ne bude intenzivan.
Ne povežete, mislite da se pas inati, da vam radi dišpete, da je razmažen… Odmah da napomenem da ništa od ovoga pas nije sposoban. To su sve prekompleksne emocije za njih. Mi smo tokom par mjeseci shvatili da je demencija u pitanju. Zadnjih godinu Teri nije previse izlazio. Izvela bi ga da malo sjedi ispred zgrade, gleda druge pse. Ono što me uvijek nasmije da u svoj toj zaboravljenosti kad bi vidio kujicu, a inače je bio I jako slab na nogicama jer su mu I mišići atrofirali, bi skočio na sve četiri I krenuo se šepuriti oko nje. Bio je uz to I srčani bolesnik pa je to bilo onako klimavo s kašljanjem ali se nije dao u blizini kujica došle hahahaha. Uglavnom jednom sam na samom početku demencije otišla s njim u laganu šetnju. Ništa daleko ali taj strah s njegove strane je bio neopisiv. On se bojao sjena stabala po cesti. Malo jačeg vjetra, zvukova. Stvari koje nikad na njega nisu utjecale. Činjenica jest da kad uđu u godine, kad krenu ti seniorski dani psi određene stvari doživljavaju pojačano. Ali ovo je bilo podosta ekstremno. To nam je bila zadnja šetnja. Dovela sam ga kući, jedva je dočekao otići u svoj krevetić I sklupčati se na sigurno.
Mi na sreću nismo stigli do momenta da nas ne prepoznaje, bar nismo to primijetili. No nažalost često se događa da se pas skroz pogubi I jednostavno ne prepoznaje vlasnika. Pišem o demenciji jer puno vlasnika ne prepoznaje znakove. Ja ih nisam vidjela I napravila sam grešku I dovela super živo štene. Moju Malu. Kako to već ide kod onih koji ne zna puno psima? Tada sam to bila ja a danas je to veliki broj vlasnika I nadam se da će barem 1 pročitati ovaj tekst.
Teri je bio star, Mala je bila luda. Teri bi se probudio I jadan dolazio sebi kad bi se ona zaletjela na krevet I pomela ga. On bi ju ugriza. On bi hodao po stanu, ona bi proletjela I samo ga srušila. Njega je sve to boljelo. Mi smo to s vremenom uspjeli staviti pod kontrolu ali ovakve situacije mogu dovesti do katastrofe.
Dementni pas se zaboravi I krene dok u to vrijeme može iz nekog razloga zasmetati drugom psu, drugi
pas može prijeći preko njega ili obrnuto I doći će do katastrofe. Naravno dosta ovisi I o karakteru drugih pasa I koliko su tolerantni. Svakako ako ih se do tada ostavljalo kući same to više ne bih preporučila. Staviti svakog u svoju prostoriju, boks, ili nabaviti baby gate.
Psi s demencijom će često srušiti zdjelicu s vodom ili s hranom. Tako da bi bilo dobro se pobrinuti za taj dio I osigurati zdjelice. Možete ih podignuti na više tako da se ne može lako spotaknuti I staviti ih u sam kut sobe. S tim da podignuta zdjelica može biti problem za određene pasmine koje imaju duboka prsa pa se savjetujte s veterinarom oko ovoga. Može se dogoditi da pas krene piti vodu I onda samo stoji I pilji u zid. Zaborave se lako. Tako da treba biti oprezan I paziti da ne dehidriraju.
Ako pas počne zapinjati oko hrane (u smislu da odbija nešto jesti) nemojte ga odmah svrstati u “male
izbirljivce”. Često kad demencija nastupi to se događa, jednostavno više nisu u stanju jesti što su do tada. Kognitivne funkcije se smanjuju, to imajte na umu. Ako je pas jeo granule zamijenite sa hranom iz konzerve ako je jeo kosti od sada mu dajte samo meso. Nije izbirljiv jednostavno ne ide više, ne može.
Obavljanje nužde po kući je nažalost neizbježno. Dementni psi će zaboraviti tražiti vanka a ako I zatraže, kao što sam navela primjer s Terijem, tada često zaborave vani obaviti I onda kući obave, Postanu kao štenci. Kako kažemo za starije ljude “kao djeca”. E pa nema razlike. Mi smo Teriju omotali pelenu I obukli mali bodi. Njemu je to čak I pasalo, baš bi uživao I išao bi spavati. Prije nego smo to napravili on bi često pomokrio ispod sebe ili po stanu. Samo ih po bogu ne kažnjavajte za to! Danas postoje pelene, postoje pojasevi koji se stave psima oko mjehura.
Spavanje je jedan od većih problema za vlasnike dementnih pasa. Dementni psi će se probuditi usred noći, prepast će se I onda će nemirno hodati po stanu, tražiti vani ili ako su navikli biti na krevetu mogu lako pasti s njega. Bilo bi dobro osigurati im krevet koji ke ultra mekan “Donat type” okrugli I puplast. Onda se vole ugnijezditi. Najsigurnije je da spavaju u nekom kutu na podu gdje vas mogu vidjeti, staviti im svoju majcu. Jer ako su navikli da s vama spavaju to stvarno može biti opasno ali će biti I dosta teško psa naviknuti na nešto drugo. Teri je srećom pod stare dane zavolio svoj prostor I tražio svoj mir pa nije bio problem. Ne znam najiskrenije što ću s Malom u budućnosti jer gdje sam ja tu je I ona.
Bilo je situacija da se pas probudi usred noći, šeta po stanu bezglavo, ili sjedi I gleda u zid I onda sutradan
prespava. Cijeli bioritam se promjeni. U ovakvim situacijama je poželjno krenuti s mentalnom
stimulacijom I psa što više izmoriti tijekom dana da bi noći bile koliko toliko mirne.
Postoje lijekovi ali ništa od toga neće nažalost ovo spriječiti, no tijekom njihovih života, dok su još mladi,
možete se pobrinuti da ne dođe do demencije. Psi koji jako upotrebljavaju mozak teže razviju
demenciju, isto je I kod ljudi. Tijekom starenja s demencijom ili bez psi će oslabiti. Često će stražnji dio propasti I pas će trebati
pomoć. Jedan razlog više da ga u mladosti štedite s lopticama I pretjeranim skakanjem.
Na tržištu se mogu nabaviti orme koje hvataju cijeli stražnji dio I pas puno bolje hoda I penje se uz stepenice. Kolica su
sve češća pojava jer ako pas voli I dalje ima želju za laganim šetnjama I njuškanjem ne vidim zašto mu to
ne omogućiti.
Često seniori, pogotovo dementni psi imaju problem s kognitivnim funkcijama I samo kretanje po stanu
Im je otežano pogotovo ako je laminat, pločice postavljen, za njih su idealne papučice koje su ispod
postavljene I ne kližu se.
Dementnim psima treba više pažnje posvetiti u obliku groominga (čišćenje zubiju, ušiju, rezanje noktiju,
četkanje). Nešto što dok su mladi nema tolike potrebe. No zato je bitno psa naučiti kako da dopusti to
raditi. Prilagoditi ga. To je sve jako jednostavno jednostavnim CC/DS- counter conditioning/desensitization.
Ono što je najbitnije je da znate da je demencija nažalost moguća koda svakog psa pa tako I vašeg I da
kad je primijetite da se ne prepadnete. Treba je prihvatiti I organizirati se. Pazit ćete gdje pas ide, na
vrijeme ga izvoditi, pripremit ćete mu siguran prostor, gledati dali jede I pije. I dalje ćete ga animirati te
mu dane činiti ispunjenima, naravno ako pas pokazuje želju. Teri nije bio u šetnjama ali je išao na izlete
koji su uključivali auto I mogao bi sjediti na svojoj dekici, odvojen od onih party pasa. Oni su I dalje u
stanju uživati samo treba paziti na njihovu sigurnost.
KAKO JE PREPOZNATI?
Psi su najčešće dezorijentirani
Vršenje nužde po kući
Promjene u spavanju
Promjene u aktivnosti
Kretanje u krug, povlačenje unazad, nesigurnost
Zabijanje u kutove soba
Problem nalaženja hrane, ili žvakanja
Problem ulaženja u krevet, stanu na pola
Zapinjanje ispod pokućstva, ne znaju se izvući, zbunjenost
Ako imate razloga misliti da vam je pas ušao u ovo razdoblje obratite se veterinaru a ako želite doznati
više o demenciji kod pasa nabavite knjigu odlične Eileen Anderson “Remember me?”