Puno se priča u zadnje vrijeme o “nose worku”, njuškarenju kao zabavi za pse. Također sam primjetila da jako puno ljudi to koristi kao nešto da psa “skine s leđa” u momentu kad trebaju nešto obaviti. Također neki vlasnici odbijaju psu davati ovu vrstu zanimacije jer smatraju da im pas dovoljno njuška vani u šetnji, neke je strah da će pas dobiti previše hrane dok je druge strah da će pas početi jest sa poda.
Dakle. Krenimo redom. Prvo, psu nikad ali nikad nije dosta njuškanja, niti traženja. To je ono šta oni rade. Nos im je glavno osjetilo. Drugo, psi su sakupljači. Jedno drugo vuče, njuškanje pa sakupljanje. Genetika. Također, kad pričamo o ovoj vrsti zanimacije, psa treba naučiti da njuši. Da traži na signal. Napomenula bih da pas neće dobiti previše hrane ako vi taj obrok dajete kroz ovu vrstu zanimacije. Jednostavno namjestite da jedan obrok ide kroz njuškanje. S vremenom neće biti potrebe niti cijeli obrok jer možete jednu poslasticu izmrviti i prosuti da pas još jače njuška. Napomenula bi da pas neće više jesti s poda jer ovo je vježba koja ide na signal. Koja ima svoj početak i kraj. “Smetlarenje” se čak i rješava na način da psu kod kuće dajete šta više njuškanja/traženja tako da zadovolji svoje istraživačke moći i nema toliku potrebu na cesti to raditi. No i za jednu i drugu vježbu postoje jasni signali koje pas s vremenom prihvati.
Sad kad smo ovo riješili, malo bi dublje ušla u pseći njuh.
Njuh je njihov pogled kroz prozor, njihov facebook, njihov instagram, njihovo dnevno ispijanje kave. Zamislite da vam netko to oduzme. Vašu jutarnju kavu, s dnevnim novinama, spusti rolete i ostavi vas tako tako da stojite. U današnje vrijeme jako puno vlasnika kaže kako mora izvest psa da obavi svoje, ne razmišljajući o tome da u to spada njuškanje. Vidim kako psu ne dozvoljavaju njušenje jer im se žuri. Vode psa po gradu obaviti svoje poslove, dođu kući i ponosno kažu kako je njihov pas 2 sata bio vani. Nije. Vlasnik je bio 2 sata a pas može doći kući samo isfrustriran jer ništa svoje nije obavio. Ništa svoje nije pročitao. Samo je prolazio kroz gužvu, osjećao razne mirise a niti jednom nije stao i dobro proučio. Frustrirajuče!
Mnogo pasa u današnje vrijeme, nemojte se zavarati, je upravo zbog ovoga nervozno i lajavo.
Njušenje smiruje pse. Njušenje psu pomaže pri samopouzdanju. Zašto? Zato jer šta više mirisa pas upozna to više saznanja ima. Kao mi ljudi, šta smo više načitani… Upoznavanje novih lokacija, novih mirisa…
Sa svojim psom znam otići u gluho doba dana u centar grada, u uličice. Ona ne diže glavu s poda. Zato je volim voditi po nekim mjestima gdje kroz dan prođu tisuće ljudi a onda u vrijeme oko ručka ili nakon, kad sve utihne imamo svojih sat, dva za sve u miru iznjušiti. Problem koji često vidim je da vlasnici brane njušenje pasa međusobno, njihov urin ili izmet. Znači, pas to njuši da dobije informacije o drugom psu. To su kao osobni podaci drugog psa, njihov OIB. Braneći im to stvaraju problem svojem psu.
Kao šta sam već napisala pseći njuh je njihov pogled na svijet. Njuh je direktna poveznica s mozgom. Naravno da su bitni i vid i sluh ali kod pasa dominantno osjetilo je njuh. U mozgu pas posprema sve moguće mirise, stvara uspomene. Posprema određene mirise u zasebne ladice. Rad sa psom kroz nosework omogućuje da pas uči putem svojeg glavnog osjetila.
PSEĆI NOS je zanimljiv organ. Naime kad štene dođe na svijet, prvo šta koristi je njuh. Svojim njuhom traži toplinu majke te svojih braće i sestara. Stoga ako slučajno otpuže malo dalje njuh će ga vratiti njima. Oči i ušni kanali se otvaraju tek nakon par dana, stoga kad se oštene nos je glavni organ, i tako sve do kraja života. Pas koji je gluh i slijep može savršeno dobro funkcionirati u svijetu, mi smo ti koji od toga strahujemo. Da, naravno da ako živi na ulici život će mu biti teži ali ne i nemoguć. No kao kućni ljubimac takav pas može izvrsno funkcionirati i napredovati.
Njuh je moćno osjetilo. Preko njuha mogu osjetiti spol drugog psa, starost, koje je vrijeme dana, kakvo je vrijeme, mogu osjetiti bolest, kakvo vam je zdravlje, koji je jučerašnji ručak bio. Pas doslovno može ući u kafić i znat će šta je osoba dan prije ručala za tim stolom . Fascinantno!
Stoga kad pas njuši urin drugog psa to znači samo da pokušava saznati tko je taj frajer/frajerica prije njega tuda prošetao/la. Nikakve gadosti se tu ne događaju.
Prosječan pas u nosu ima 220 milijuna sitnih isprepletenih živaca. Mi, ljudi imamo 6 milijuna. Tako da se drugi put ne pitate kako on nešto njuši, ili ako vi ne možete nanjušiti…ne uspoređujte sebe sa psom. Nikad!
Ovo je prosječan pas. Dok pas koji je genetski ima predispozicije za biti vrhunski njuškator ima 300 milijuna živaca u nosu. Sad jedna zanimljivost . Kao dodatak mnogi psi koji su genetski predodređeni za posao njuškatora imaju duge uši. Zašto? Pa da jače uhvate miris. Stvara se takozvani scent pool/ bazen. Možete sami pretpostaviti, tu spadaju lovački psi. ovdje se najviše prepoznaju vlasnici naših divnih biglića jel da
Zbog toga šta pas ima ovoliko receptora na nosu, živaca, imaju mogućnost njušiti slojeve mirisa. Mi, recimo, osjećamo da se kuha neki fini gulaš.Psi osjećaju apsolutno sve sastojke u tom gulašu. Pas osjeća najsitnije molekule neke kemikalije.
Kad pas udahne zrak, on se odmah razdvaja. Naravno jedan dio ide u pluća dok miris ide ravno u dio predodređen za spremanje mirisa, tkz “olafactory bulb”. Nalazi se u prednjem djelu mozga. Pas izdiše zrak sa strane nosa. Ne kroz prednji dio jer bi tako vratio i miris. Zato imaju one dvije “posjekotine“ sa strane nosa. Nakon šta je pas udahnuo čestice mirisa, mozak tada prepoznaje je li je miris novi ili je već pospremljen u memoriji, te ga prema tome šalje u dio koji treba.
Pseći nos ima nešto šta se zove Jakobov organ, “Jacobson’s organ”. Pronađen je i kod drugih životinja, i nekih reptila no ne i kod ljudi. Ovo je mali organ koji detektira feromone te vrijeme parenja. Kad vidite svog psa da licka travu pa radi onako sa zubima kao titranje, zna i pjenica izaći…to znači da radi Jakobov organ. Konji znaju podizati gornju usnu. Izgleda kao da se smiju.
Intezitet mirisa i kako će biti raspršten određuje vrijeme, je li vjetrovito, kišovito, koje je vrijeme dana, zora, predvečer ili usred dana. Čestice mirisa se npr zadržavaju na površini vode ili mora, dosta vlasnici ostanu u šoku šta pas radi. Njuši more/vodu, da. Čestice mirisa se zadržavaju uz rubove zgrada, uske uličice, hrpe lišća, naročito nakon kiše. Zora je najbolje vrijeme za ići njuškati. Pogotovo ako je pojačana vlaga .Osim tišine, na površini je hrpa mirisa. Opet s druge strane magla će otežati potragu jer se čestice zadržavaju u zraku te pas duže njuši.
Sredina dana nije toliko mirisna jer su čestice u zraku, lebde. Mirno vrijeme, bez vjetra je najbolje jer tada čestice tvore “scent pool” odnosno bazen mirisa i fino su raspodijeljene, dok kad je vjetrovito čestice lete na sve strane, zato psi i jesu onako ludi po takvom vremenu.
Bitno je znati da je puno čimbenika koji utječu na miris i potragu, pa i u najobičnijoj šetnji. Svaku promjenu osjete. U samo jednom danu se izmjene temperature, sitne promjene od kiše, oblačnog vremena, sunca, vjetra, magle… sve to utječe na čestice mirisa u zraku pa tako i na njihovu sposobnost traženja. Prijelazna razdoblja, promjena u geografskom položaju kao nakon jakih padalina kad se stvore rupe u zemlji, promjene se neki putevi po šumama recimo. Sve to ima utjecaj. Sam svijet mirisa bilo psećeg ili bilo koje druge životinje je više nego zanimljiv te se nikako ne može staviti u jedan tekst. To je cijela studija koju kad samo malo proučite više počinjete shvaćati njihov svijet.
Ovim tekstom želim bar malo osvijestiti ljude, vlasnike pasa da shvate koliko im znači 20 minuta šetnje po vlažnom lišću u odnosu na dva sata po kvartovskim trgovinama, gradskim dućanima, kafićima.
Zanimljiva činjenica jest da stariji psi bolje podnose vrtloge mirisa. Tokom godina, iskustva njušenja razne mirise su “pospremili u ladice” te im je lakše nositi se s pojačanim mirisima, mladi psi više luduju kad se nađu u takvim situacijama.
Još jedna zanimljivost je da ženke imaju aktivnije stanice za njušenje od mužjaka.
ŠTA S KUĆNIM LJUBIMCEM
Ima mnogo disciplina koje uključuju rad s mirisom ali “nose work” je jedna od onih koje možete raditi kod kuće, barem početnički dio. Za veće stupnjeve ipak morate kod stručnjaka. Za početak su tu razne igrice za njuškanje.
Puzzle, snufflemat, snuffleball, skrivanje hrane okolo, jednostavno prosipanje hrane vani po travi, kamenju, zemlji…stvarno samo je nebo granica. Preporučila bih da si svaki tjedan odaberete novi smjer šetnji. Koliko psi vole konstantu toliko vole i upoznavanje novih mjesta i mirisa. Tako rastu. Nemojte se čuditi kad povire u neki ulaz zgrade, čita nosom. Svašta on tu pročita. Dozvolite mu da ide njušiti oko zgrada, auti. Auti dolaze sa svih strana pa tako i psi njuše te podatke, a koliko se tek mačaka skrivalo u autima…
Kad sam sa psima u Gorskom kotaru tada ih hranim bar 2 od 3 obroka tako šta im pobacam hranu u vrt ispred kuće. Šta češće bacam tako podebljavam mirise i psu otežavam traženje, više se trudi i s tim se više mentalno umara.
Kad sam u stanu u Splitu obroci idu tako da bacim u plahte ili pokrivače koji su za to namijenjeni. Također imaju pojačane mirise jer se često koriste, čak i nakon pranja pas još osjeća mirise.
Mački recimo bacam da “lovi”, da skače na visine, da trči za hranom.
Pustite ih da njuše 🙂
Aktivirajte svojem ljubimcu njuh (pas, mačka, hrčak…) i promatrajte koliko su sretniji. Smiruje ih mentalno, i budu zadovoljni jer su odradili svoj posao.