GDJE I KAKO POČETI? IZGRADNJA ODNOSA SA PSOM
Vlasnici reaktivnih pasa u urbanoj sredini, u gradu, susreću se s jako puno prepreka, kao šta su gužve, mnoštvo ljudi, drugi psi, djeca, promet, uske uličice i skučeni prostori, zvukovi, liftovi, stepenice… a dalo bi se nabrojati još. Zapravo, što više radim s takvim psima, spoznajem sve više prepreka.
Da stvar bude gora, i vlasnici i psi se s ovim preprekama moraju nositi svakodnevno po nekoliko puta. Vlasnici reaktivnih pasa u gradu nemaju mogućnost izvesti svoje pse kratko ispred kuće, da pas samo ,,obavi svoje“. Oni se moraju suočavati s urbanom sredinom.
No, što je uopće reaktivnost? Mnogi vlasnici pasa nisu upoznati s ovim pojmom jer se s reaktivnošću kod svog psa ne susreću. To su oni blagoslovljeni ljudi koji uživaju u svakoj šetnji sa psom, bez ikakvih prepreka 😊. Reaktivan pas je onaj koji pretjerano reagira na određene podražaje ili situacije. Više o reaktivnosti na ovom linku: https://nannydog.hr/reaktivnost-kod-pasa/
Ipak je danas, nažalost, sve više pasa s nekim problemom u ponašanju; ili plahost ili reaktivnost.
MIT: Dosta ljudi još uvijek vjeruje da psa treba ,,gurnuti“ u situaciju koje se boji. To je dobro poznata, stara metoda preplavljivanja psa, flooding. Ne! Ta metoda nije dobra! I nemam namjeru uopće to uspoređivati s nama ljudima. Strah je strah, kod kojeg god se bića pojavio, ali se svatko se s njim nosi na svoj način. Guranje psa u strah može izazvati dvije reakcije – flight or fight. Većina pasa je sklonija bijegu (flight). No, ima i i onih koji kreću u napad (fight) – kad psa dovedemo do te granice da mu ne preostaje ništa drugo nego lajati, napadati i tada nerijetko dođe do ugriza.
Kakve veze uska uličica ima s napadom? Iz naše (ljudske) perspektive gotovo pa nikakve, ali psi ne vole skučen prostor. Ne vole kad se nemaju gdje skloniti ili odmaknuti. Ako imate psa koji ne voli druge pse ili ljude, šetnja takvom uličicom je doslovno put u propast. Pogotovo ako ste tek počeli raditi sa svojim psom.
Izlazak s plahim ili reaktivnim psom iziskuje dobro razrađen plan kretanja.
Ovo su primjeri normalnih gradskih ulica. Semafori, automobili, mnoštvo ljudi, pasa i djece. Zvukovi i, ne zaboravimo, mirisi su ono što također naše pse uznemiruje. Njihov sluh i njuh ne mogu se usporediti s našima. Recimo, kad čujete zvukove s obližnjeg gradilišta koji vam idu na živce, promislite samo kako je vašem psu. Sirene, trubljenja, uzvici prolaznika, lavež psa preko ceste, kamioni i ispust autobusa su jedno ludilo na koje smo mi ljudi relativno navikli (iako, priznat ćete, ima dana kad ni vi ne podnosite ovu buku). Psi sve to pojačano doživljavaju. Tome treba nadodati i prolaznike s velikim torbama, vrećicama iz dućana, kofčezima na kola, bicikle koje ih okrznu svako malo, djecu koja trče u školu uzbuđeno… Sve je to jako, jako puno, čak i za normalnog psa koji se s tim naučio nositi. Za plahog ili reaktivnog psa ovo je noćna mora. Zbog toga jako puno vlasnika takvih pasa preferira izlaziti iza 10 sati navečer ili ranom zorom. Budući da nam život ne dopušta da šetamo isključivo u to vrijeme, moramo često sa psima izaći u buku i gužvu, a onda je dobro da budemo pripremljeni za to.
Nemojte se ukipiti kad vidite opasnost. Sklonite se sa strane, udaljite se od okidača. Na dvama gornjim crtežima ima dosta mjesta na koja se vlasnik sa psom može skloniti:
-iza autobusne stanice
-iza zida sa strane
-okružiti oko stabla, pogotovo ako je stablo široko (može se psu baciti hrana da traži)
-u grmiće baciti hranu, također neka njuška i traži
-iza parkiranog automobila
-popeti se na stepenice neke zgrade
-ući u zgradu ako je moguće
-prijeći cestu
-otići u suprotnom smjeru od okidača
Više je opcija kako psu olakšati šetnju, samo treba izraditi plan i program prije odlaska u istu.
Zatim, ako se vaš pas boji ljudi i voli pse, a u blizini je neki drugi pas, tada imate mogućnost sa svojim psom otići do tog drugog psa dok strah ne prođe. Uvijek imajte na umu da drugi pas MORA biti prijateljski raspoložen. Vrijedi i obrnuto; ako imate psa koji se boji drugih pasa, ali obožava ljude, tada imate mogućnost sa svojim psom otići prema ljudima. Ne morate se javljati ljudima, samo krenite prema njima da olakšate svom psu dok drugi pas ne prođe.
Ovo je primjer jedne standardne manje uličice kakvom se svakodnevno krećemo. Posebice u Dalmaciji. Vlasnik s normalnim psom ovdje ne vidi problem, može čak ovo smatrati smiješnim. I ja ga u potpunosti razumijem. No, vlasnik s reaktivnim psom ovdje ima problem (ovisno o tome što je psu okidač): ljudi koji mu dolaze u susret, bicikl koji vozi prema njemu, dijete koje skakuće (psima je i inače to problem, pogotovo ovakvima). Ulica je poprilično uska i nema puno opcija. Situacija kakvu ne bih preporučila, ako baš ne morate. Jasno, ako živite u centru grada, s ovakvom se ulicom morate izboriti. Hajdemo proučiti. Ovo sad dosta ovisi i o tome što psa ugrožava. Ako ga ugrožava bicikl ili dijete, moj savjet je da se jednostavno okrenute i otiđete iza ugla i sačekate da ,,opasnost“ prođe. Ako već neko vrijeme radite na problemu i pas može u blizini surađivati, stanite postrance, kraj grmića te hranite psa. Možete mu i pobacati malo hrane u travu, da traži. Međutim, ako niste sigurni u sebe i ako postoji i najmanja mogućnost da vam pas odreagira, molim vas, okrenite se i otiđite ili uđite u neki od ulaza sa strane, ako je moguće. Dakle, ovakve ulice mogu biti vrlo riskantne jer su skučene, a to već može biti okidač za psa. Zatim ima ljudi. A onda stiže bicikl, pa dijete…i uvijek, ali uvijek postoji mogućnost da drugi pas ide ususret. Moguće i odvezan. To je slaganje okidača. I pas će u jednom trenutku eksplodirati. Stoga, ako možete, izbjegavajte ovakve ulice u početcima.
Osim toga, možete jednostavno podignuti psa u ruke i nestati. Naravno, ako njegova kilaža to dopušta. MIT: Ljudi smatraju da podizanjem psa rade gore ili ga tješe. Ne! Podizanjem psa samo zaobilazite situaciju i psu smanjujete stres. Više o stresu i zašto je loš pročitajte ovdje https://nannydog.hr/stres-kod-pasa-i-zasto-je-problem/
Možete puno toga napraviti, samo treba na miru razmisliti prije odlaska u šetnju. Najbitnije je da, ma što radili, ne pustite psa da stoji i zuri u svoj okidač. Okidač predstavlja to nešto čega se pas boji, što ga ugrožava. Gledanje, odnosno zurenje u okidač stvara kod psa napetost. Što više to dopuštate, pas je napetiji, reakcija je eksplozivnija, a i vi ćete biti bespomoćniji. Pročitajte više o reaktivnosti kod pasa https://nannydog.hr/reaktivnost-kod-pasa/
Da biste mogli krenuti u rad s ovakvim psom, vi morate izgraditi odnos s njim. Koliko god mislili da već imate odnos jer ga volite najviše na svijetu, pogrešno mislite. MIT: Mnogi ljudi smatraju da ljubav sve rješava. Ne! Pas u trenutku straha, bila to flight ili fight reakcija, vašu ljubav ne doživljava. Ono što on osjeća je adrenalin i nagon za preživljavanjem. To je čisto iskonsko ponašanje. Da biste vi psa u takvim trenutcima uspjeli izvući iz takve situacije, potrebno je jako puno rada, truda te znanja.
Za ispraviti ovakav problem kod psa, vlasnik treba krenuti s upoznavanjem psa kao vrste. Treba upoznati govor tijela svog psa i naučiti kako komunicirati s njim.
Metode koje se koriste da bismo pomogli ovakvim psima su metoda desenzitizacije te klasično protuuvjetovanje.
Desenzitizacija je proces postupnog izlaganja psa nečemu šta ga ugrožava. Ovdje jako pazimo na intenzitet podražaja, udaljenost. Životinja je svjesna okidača, ali ga on ne ugrožava te se s njim može raditi.
Klasično protuuvjetovanje je proces u kojem mijenjamo emocionalno stanje životinje tako što uparujemo negativno s ugodnim (strah s hranom ili nečim drugim šta životinja jako voli). Mijenjamo neugodne osjećaje. Pri tome ne tražimo od životinje da napravi nešto za nas, već dajemo hranu na samo gledanje okidača (nešto što psa ugrožava). No, pas mora biti suradljiv i ovdje je bitna desenzitizacije. Zato ove dvije metode idu zajedno. Pas je suradljiv onda kad je dovoljno daleko od okidača, ali ga je svjestan.
MIT: Ljudi smatraju da skrivanjem od okidača i zaobilaženjem istog samo izbjegavaju problem i ne rade na njemu, a da hranjenjem dobiju psa koji radi samo za hranu, a ne za njih. Mito i korupcija, dobro poznata izjava među vlasnicima. Ne! Zaobilaženjem, odnosno menadžmentom, radimo na tome da psa ne guramo u stresne situacije. Zašto je stres loš pročitajte u linku gore. A hrana, osim šta motivira, doslovno mijenja kemiju u mozgu te time stvara pozitivne asocijacije i osjećaj ugode. Podiže se razina dopamina u mozgu pa zbog toga pas ima želju ponoviti ponašanje koje mu donosi takav osjećaj.
Ako imate reaktivnog psa i gubite se u moru informacija, ne znate kako i od čega krenuti, javite se force free stručnjaku. Ne koristite averzive (kažnjavanje), jer to radi više štete nego koristi i možete ozbiljno ozlijediti psa.